Ecclesiastes 5

1Čuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji, i pristupi da slušaš; to je bolje nego što bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo čine.

2Nemoj nagliti ustima svojim, i srce tvoje da ne bude brzo izgovoriti što pred Bogom, jer je Bog na nebu a ti si na zemlji, zato neka bude malo riječi tvojih. 3Jer san dolazi od mnogoga posla, a glas bezumnikov od mnogih riječi.

4Kad učiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili bezumnici; što god zavjetuješ, ispuni. 5Bolje je da ne zavjetuješ negoli da zavjetuješ pa ne ispuniš.

6Ne daj ustima svojima da na grijeh navode tijelo tvoje, i ne govori pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto bi se gnjevio Bog na riječi tvoje i potro djelo ruku tvojih? 7Jer kao što u mnoštvu sanova ima taštine, tako i u mnogim riječima; nego boj se Boga.

8Ako vidiš gdje se čini nepravda siromahu i otima sud i pravda u zemlji, ne čudi se tome, jer viši pazi na visokoga, i ima još viših nad njima. 9Ali je zemlja korisnija od svega; i car njivi služi.

10Ko ljubi novce, neće se nasititi novaca; i ko ljubi bogatstvo, neće imati koristi od njega. I to je taština. 11Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onijeh koji ga jedu; pa kaka je korist od toga gospodaru? osim što gleda svojim očima.

12Sladak je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo; a sitost bogatome ne da spavati.

13Ima ljuto zlo koje vidjeh pod suncem: bogatstvo koje se čuva na zlo onome čije je. 14Jer tako bogatstvo propadne zlom nezgodom, te sinu kojega je rodio ne ostane ništa u ruku.

15Kao što je izašao iz utrobe matere svoje nag, tako opet odlazi kako je došao; i ništa ne uzima od truda svojega da ponese u ruci svojoj. 16I to je ljuto zlo što odlazi kako je došao; i kaka mu je korist što se trudio u vjetar, 17I svega vijeka svojega jeo u mraku, i mnogo se brinuo i žalostio i ljutio?

18Eto, to vidjeh da je dobro i lijepo čovjeku da jede i pije i uživa dobro od svega truda svojega kojim se trudi pod nebom za života svojega, koji mu Bog da, jer mu je to dio.

19I kad kome Bog da bogatstvo i blago, i da mu da uživa i uzima svoj dio i da se veseli s truda svojega, to je dar Božji. Jer se neće mnogo opominjati dana života svojega, jer mu Bog daje da mu je srce veselo.

20